Ljiljana se rodila 30. 12. 1940. u Sušačkoj bolnici na Trsatu, u Rijeci, od mame Irme Lojen i oca Ludviga Lojena. Na svijetu ju je već čekala njezina sedam godina starija sestra Irmica. Ljiljana je sa svojom obitelji djetinjstvo provela u malenoj kućici na Trsatu, pod Strmicom. Osnovnu školu polazila je u školi Bobijevo na Sušaku, nedaleko kuće, a srednjoškolsko obrazovanje stekla je u žensku stručnoj školi gdje je naučila krojiti.

Nakon škole zaposlila se u Torpedu. Ljiljana se udala za Savu Šapića 1962. i sa njim imala dva sina, Slobodana i Tomislava. Cijela obitelj se uselila u stan na Vidikovcu 11 dok su Slobodan i Tomislav još bili mala djeca. Liljana je promjenila firmu i nastavila raditi u Robnoj kući Varteks. 1986. godine cijela obitelj preselila se u stan na Zametu, na adresi Milutina Bataje 3b.

Od ranih dana Ljiljana je izražavala ljubav prema lijepome i prema dizajnu. Kao cura uživala je u lijepom cvijeću i radu u vrtu, te isto tako u šivanju i kreiranju haljina i raznih drugih odjevnih predmeta. Sakupljala je, naprimjer, časopis Burda i šivala sebi haljine po tamošnjim krojevima. U svom vrtu na Trsatu je, kako je i sama kasnije rekla svojoj djeci i kao što je i njima bilo očigledno, uvijek rado radila. Te ljubavi prema vrtu i kreaciji je zadržala je kroz cijeli svoj život. Od kada se udala i počela uzdizati svoja dva sina sa svojim mužem Savom, tim ljubavima dodala je i izvanredan smisao za kuhanje i pečenje kolača kao i talenat za štrikanje, pletenje i pravljenje goblena. Iako je imala prepune ruke obaveza kao šef računovodstva u Varteksu, majka i domaćica, uvijek je, pronalazila vrijeme i za puno drugih stvari. Tim neumitnim radom je kroz godine stvorila

cijelu zbirku skrojenih i sašivenih haljina i kompleta, gomblena, štrikanih šalova, kapa i rukavica, heklanih čipki i puno drugog Ljiljanina posebna ljubav su bila djeca. Radovala se svoj djeci i iskazavala je veliku ljubav prema svojoj djeci i naročito prema svojim unucima, Andreju i Vedranu, sinovima njezinog sina Slobodana i nevjeste Ljiljane. Slike Andreja i Vedrana je uvijek držala negdje blizu i uvijek je prepričavala priče iz njihovog djetinjstva. Nažalost, život nije mogao proći bez tragedija. U 1990. godini umro je Ljiljanin muž Savo, nakon teške bolesti. U 2002. godini dogodila se još i veća nesreća -- poginuo je u prometnoj nesreći Ljiljanin sin Slobodan. Ova dva ogromna šoka teško je ne povezati sa znakovima oboljenja od Alzheimera koje je Ljiljana počela pokazivati 2005. godine. Bolest je neumitno napredovala ali niti u jednom trenutku Ljiljana nije prestala iskazivati ljubav prema ljudima oko sebe, djeci, prirodi a posebno prema svojim unucima Andreju i Vedranu. Ljiljana je preminula 3. 7. 2010. ali njezina ljubav, pažnja i briga su ostali duboko utisnuti i nezaboravni.